Georgi Bončev rođen je 6. kolovoza 1866. g. u Žeravni, selu smještenom u istočnom dijelu Stare planine. Georgiev otac – Bončo Nikolov bio je krojač i od sina je očekivao da će krenuti njegovim stopama. Stoga ga je po završetku osnovne škole u Žeravni, Bončo poslao da uči zanat u gradu Tulči (grad je odlukama Berlinskog kongresa 1878. g. pripao Rumunjskoj) . Ali, poslije dvije godine šegrtovanja, Georgi nastavlja svoje obrazovanje u poznatoj Aprilskoj gimnaziji u Gabrovu. Završio ju je s odličnim uspjehom 1888. g. Iste godine dobio je državnu stipendiju i otišao u Zagreb, gdje je studirao prirodne znanosti.
Mladi student brzo je naučio hrvatski jezik, a učio je i njemački i francuski. Ova bogata jezična kultura pružila mu je mogućnost da razgovara i vodi korespondenciju s najpoznatijim znanstvenicima s područja geologije. Georgi Bončev proveo je mnoge sate u bogatoj Sveučilišnoj knjižnici i na taj način produbljivao svoje znanje o geologiji i mineralogiji. Kao student treće godine postao je asistentom na Katedri za mineralogiju i geologiju. A 1893. g., kad je bio na četvrtoj godini, uprava Zagrebačkog sveučilišta njemu, studentu, dodjeljuje čitanje predavanja iznenada preminuloga prof. dr. Gjure Pilara – nešto neuobičajeno u sveučilišnoj praksi i akademskoj hijerarhiji.
Inicijativom studenta-asistenta, sad već i predavača, Georgija Bončeva, godine 1893. Katedra za mineralogiju i geologiju razdvaja se na dvije nove – Katedru za mineralogiju i petrografiju i Katedru za geologiju i paleontologiju. Poslije će on ovaj model prenijeti i u Bugarsku.
U Zagrebu je Georgi Bončev ostvario još jednu svoju zamisao – organizirao je geološku izložbu, za koju je dobio Orden za zasluge. Potom je doktorirao, a prije toga je specijalizirao geologiju i mineralogiju; doktorat je obranio iz kristalografije i položio ispit iz filozofije. Ispitno povjerenstvo jednoglasno ga je ocijenilo s odličnim uspjehom.
To što je Bončev postigao u Zagrebu, mladi ljudi i pripadnici elitnog zagrebačkog društva često nisu uspjeli mogu postići. Iznimni uspjesi ovog Bugarina pronašli su svoje mjesto i u tiskovinama. Hrvatski vjesnik „Obzor“ 12. srpnja 1893. g. piše:
„Dr. Georgij Bončev. Danas je u našem sveučilištu promoviran u doktora filozofije (naš) brat Bugarin g. Georgij Bončev, jako darovita i cijenjena (mlada) snaga. Svoje znanstveno obrazovanje završio je na našem sveučilištu i svojom predanošću i žeđu za znanjem osobito je bio drag svom učitelju, pokojnom dr. Pilaru, koji se uzdao u nj kao u jednog od svojih najboljih učenika, s velikim nadanjima. Nezaboravni profesor jako je hvalio svog dragog učenika, koji mu je uistinu bio na diku i ponos. G. Bončev bio je dugo vrijeme asistent dr. Pilara i pod njegovim nadzorom i vodstvom predavao je u posljednje vrijeme geologiju i mineralogiju na našem sveučilištu. Početkom ove godine Georgij Bončev položio je svoj prvi velikih ispit iz geologije i mineralogije. U mjesecu svibnju pokazao je dobar uspjeh na državnom ispitu za profesora na našem sveučilištu, što mu omogućuje da bude nastavnik prirodnih znanosti i srodnih disciplina u srednjim školama. Jučer ujutro bio je na drugom velikom ispitu iz filozofije i opet zabilježio odličan uspjeh. Da je na našem sveučilištu bilo prihvaćeno, mogao je biti promoviran sub auspiciis imperatoris. Disertaciju je odbranio pred strogim povjerenstvom, a bit će objavljena u sljedećem „Zborniku“ (CXIII) naše akademije. Čestitamo našoj sestrinskoj Bugarskoj na ovoj sposobnoj i višestrano obrazovanoj mladoj snazi!“
Georgi Bončev vratio se u Bugarsku s diplomom visokog obrazovanja i doktoratom iz kristalografije i filozofije. On je stručnjak u punome smislu riječi – mineralog i petrograf, pun htijenja i nezadržive energije za djelovanjem za kulturni i gospodarski procvat svoje domovine.
Dr. Bončev. na Sofijsko sveučilište 1894. g uvodi nov predmet – kristalografiju, koja je u ono vrijeme u školskim planovima na jako malo svjetskih sveučilišta. Od 1895. g., kao već docent, predaje temeljne sveučilišne discipline – opću mineralogiju, posebnu mineralogiju, opću petrografiju i posebnu petrografiju – sve do svog umirovljenja 1936. godine. Osim toga, kao izvrstan pedagog, autor školskih udžbenika i pomagala, koji se za svoje vrijeme može uspoređivati s najboljim svjetskim primjerima, Georgi Bončev postaje poznat kao pionir petrografskih istraživanja u Bugarskoj. Sustavno obilazi zemlju i piše niz stručnih radova o Manastirskim visoravnima, Zapadnim Rodopima, Jugoistočnom kutu Bugarske, Srnenoj gori, Osogovskoj planini, Istočnim Rodopima, Rila planini, Sakar planini i drugima. Piše i o trenutnim aktualnim problemima – potresima, meteoritima i dr.
S velikim entuzijazmom i samoodricanjem, dr Georgi Bončev utemeljuje i razvija Katedru za mineralogiju i petrografiju na Sofijskom sveučilištu „Sv. Kliment Ohridski“, odgovarajuće predmete, bogatu knjižnicu i geološku zbirku, odgaja i obučava prve bugarske geološke kadrove. Dekan je Fakulteta za fiziku i matematiku 1906./07. g., 1907./08. g., 1919./20. g. i 1927./28. g., a rektor Sveučilišta u školskoj godini 1914./15. g. Osim toga je i među osnivačima triju društava – geološkog, speleološkog i prirodnoistraživačkog. Istaknuo se i na vojnom poprištu, sudjelujući u tri rata: Prvom i Drugom balkanskom i Prvom svjetskom ratu, iako je 1912. g. navršio 46 godina života i bio akademik (od 1911.) i nije morao ići na bojište. Za svoje sudjelovanje u ratovima nagrađen je narodnim „Ordenom za vojne zasluge“ (1915. g.).
Kasnije je povodom različitih obljetnica nagrađen Zapovjedničkim križem ordena „Sveti Aleksandar“ (1932. g.), Velikim časničkim križem narodnog ordena „Za građanske zasluge“ (1934. g.), nositelj je naslova „Počasni građanin Sofije“. Akad. Georgi Bončev bio je neosporno veliki autoritet i čovjek velikih zasluga pa ga komunističke vlasti, za razliku od mnogih drugih istaknutih bugarskih znanstvenika i intelektualaca, nisu mogle proglasiti narodnim neprijateljem. Štoviše, 1947. g. nagrađen je ordenom „Georgi Dimitrov“.
Teško da je bilo drugog istraživača, tako dobrog poznavatelja zemljopisne površine Bugarske, Trakije i Makedonije, kao što je to bio Georgi Bončev. On je primjer znanstvenika koji je povezivao znanost sa životom i teoriju s praksom. Pisao je o svim zakutcima Bugarske pa je u vrijeme svoje znanstvene karijere objavio više od 140 znanstvenih radova (na više od 6000 stranica), od kojih se 69 odnosi na petrografiju, 16 na mineralogiju, 20 na geologiju i 35 na ostala područja. Autor je i na desetke izlaganja, znanstvenih izvješća, stručnih ocjena, predavanja, preporuka, recenzija. Od njih se u arhivima Bugarske akademije znanosti i niza ministarstava čuva oko 180 radova, povezanih s rješavanjem konkretnih zadaća: vodoopskrbom, navodnjavanjem, projektiranjem željezničkih i cestovnih pravaca, vrednovanja rudnih nalazišta i mineralnih izvora, klizišta, brana i hidroelektrana, o tlima i odvodnjavanju močvara.
Akademik Georgi Bončev umro je u Sofiji, 7. ožujka 1955. g. U njegovu čast je 1958. g. njegovim imenom nazvan mineral bončevit (PbBi₄S₇).
Prevela Katica Sedlar