„Kod Neške nema greške!“ – rima koja se godinama spominjala. A spominjala se kad je gimnastičarka Neška Robeva izvodila svoje vježbe na svjetskim prvenstvima, ponavljala se i kad su njezine „Zlatne djevojke“ postigle neviđeni uspjeh u povijesti sporta, ponavlja se i danas kad publika plješće umjetničkim spektaklima ove legende.
„Željezna lady“ bugarske ritmičke gimnastike, kako zovu Nešku Robevu, dolazi iz Rusea – iz bogatog bugarskog grada na Dunavu, grada tradicionalne europske arhitekture, kulture i duha. Rođena je 26. svibnja 1946. g. Obitelj je živjela u velikom siromaštvu. Teški život i neimaština bili su njezini suputnici u djetinjstvu. Možda je takav život dao tvrdoću njezinom karakteru, neophodnu da bi desetljećima ostala na vrhu. Neška je završila školu za koreografiju, a poslije Visoki institut za tjelesni odgoj (VIF). Postala je natjecateljica u nacionalnom timu u ritmičkoj gimnastici, s trenericom Žulijetom Šišmanovom. Poznate Neškine kompozicije su „Ljetno vrijeme“, „Žar ptica“, „Tokata i fuga u d-molu“, „Bolero“. Bugarska gimnastičarka je 1969. g. osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu. Njezina dugogodišnja suparnica je druga svjetski poznata bugarska sportašica, trostruka svjetska pobjednica u ritmičkoj gimnastici – Marija Gigova. Međusobna konkurencija ovih dviju Bugarski dovela je do osvajanja sve većih visina u gimnastici i Bugarsku pretvorila u svjetsku silu u ovom sportu, prepunom ljepote, originalnosti, tehnike i iznimno teškom.
Od 1976.g. do 1999., Neška je stariji trener bugarskog nacionalnog tima u ritmičkoj gimnastici. Pod njezinim vodstvom od 1983. g. počinje era bugarskih Zlatnih djevojaka – to je vrijeme trijumfalnih uspjeha naše gimnastike, vrijeme podizanja na noge publike širom svijeta, koja je pljeskom popratila prekrasne kombinacije i nevjerojatne sportske vještine, vrijeme nacionalnog zajedništva i ponosa za svakog Bugarina. Na Svjetskom prvenstvu 1983. g. u Strasbourgu, talentirana djevojka u timu Neške Robeve – Diljana Georgijeva, postala je pobjednica u višeboju, uz sunarodnjakinje Aneliju Ralenkovu i Lili Ignatovu. Na Svjetskom prvenstvu u Valadolidu, 1985. g., Bugarke su pokupile sve medalje – Diljana ponovo osvaja zlato u višeboju, Lili Ignatova je ponovo druga, a treća je Bianka Panova, koja 1987. g. postiže neviđen uspjeh u povijesti gimnastike – naime, osvojila je sve zlatne medalje, a sve ocjene bile su joj desetke. Uspjesi bugarske ritmičke gimnastike ne prestaju – druga Neškina djevojka – Marija Petrova je prvakinja na tri uzastopna svjetska prvenstva: 1993. u Alicanteu, 1994. u Parizu i 1995. g. u Beču. Takav uspjeh je prije nje postigla jedino Marija Gigova. Za svoja iznimna postignuća u radu, Neška Robeva dobila je nagradu za svoj doprinos svjetskom ženskom olimpijskom sportu.
Kakvu to čaroliju koristi trenerica Neška? Prvi element čarolije je sposobnost stvaranja tima – povezan kolektiv u kojem su sve kao jedna, u kojem vlada poštovanje, povjerenje i prijateljstvo, i najvažnije – inspirativna konkurencija. Drugi je sposobnost da kristalno jasno vidiš jake i slabe točke svake djevojke u timu i da radiš na njima – da naglasiš njihove jake strane i nemilosrdno radiš na slabijim stranama, jer zlato dobiva onaj koji sve može i koji nema slabih strana. Primjerice, Aneliji je nedostajalo dinamike, ali je u tehnici bila nedostižna. Ugrađujući male pokrete na samom početku, Neška je u gimnastičarke uspjela razviti i dinamičnost. Ilijana pak nije mogla skakati. „Nema ne mogu!“ – odbrusila je trenerica. I Ilijana je naučila skakati visoko, lako, lepršavo. Naravno, Neška Robeva znala je pronaći i visoko je cijenila talent djevojke da svaki detalj vježbe dovede do vrhunca. Diljana pak nije imala strpljenja za detalje, ali je imala dinamiku kakvu nije imala nijedna gimnastičarka na svijetu. Upravo zbog te virtuozne dinamike trenerica je u Diljanine vježbe uvela novi smjer u gimnastici. Riječ je o jednom modernom smjeru – vježbi s čunjevima uz nježnu Mozartovu glazbu i divlji rock’n’roll, tako divlji i dinamičan koliko Diljana može izdržati. „Trenutno u svijetu nema dinamičnije i brže gimnastičarke od nje. Što je moj cilj? Da ju učinim još bržom, još dinamičnijom, da ojačam ono čime ju je priroda tako bogato obdarila“, izjavila je Neška Robeva u knjizi sportske novinarke Margarite Rangelove. „Žudnja za vrhuncima“. Svjetski poznata učiteljica ritmičke gimnastike pustila je da Diljana nametne nov moderan stil u ovom sportu, naravno, vježba s takvim pokretima je sigurna i u osnovi s puno klasičnih elemenata. Koliko je samo ujutro bilo glasnih i neizrečenih protesta, jauka i suza, nakon Neškinih dnevnih planova za trening djevojaka – ono što su voljele ponavljale bi po 20 puta, a ono što im je bilo odvratno – po 30 puta. Tako smo stigli i do trećeg elementa čarolije – sposobnost stvaranja jedinstvenih sportašica. Neškin tim nije jednolik, to nisu gimnastičarke za koje bi se činilo da su izašle iz željeznog kalupa, to su djevojke s naglašenom individualnošću, sa svojim načinom izražavanja, sa svojim razmišljanjima i osobinama sportašica. Neškini treninzi bili su poput proba – puni kreativnosti, mašte i ljepote. Eto zašto su pred publiku izlazile one prelijepe, nježne, čini ti se nezemaljske i nestvarne Zlatne djevojke.
Rezultat – u gotovo 25 godina trenerskog rada, njezine djevojke osvojile su 294 medalje, 7 svjetskih, 10 europskih titula i dvije srebrne olimpijske medalje. Danas je Neška Robeva predsjednica „Levskog“, najuspješnijeg kluba na svijetu, koji postoji već 50 godina i čiji su sportaši osvojili ukupno 306 medalja.
Kad je Margarita Rangelova u zračnoj luci dočekala sretnu Nešku i njezine sretne Zlatne djevojke s jednog od njihovih svjetskih trijumfa, eto što je novinarka mislila o neumornoj, uvijek energičnoj i vatrenoj trenerici: „Od sutra ujutro ponovo kreće prema toj svojoj golgoti – u potragu za onim što će biti veće od jučerašnjeg, čemu će se diviti svijet. Veće od onoga koje izgleda tako harmoničnim, tako završenim, tako savršenim.“ Uspjeh za uspjehom, vrhunac za vrhuncem i rad, puno, puno rada.
Krajem 2000. g. poznata trenerica ostavlja gimnastiku. Ali to nije kraj za Neškin talent, originalnost, inspirativnost i marljivost. Vraća se svom početnom obrazovanju – folklornom plesu. Osnovala je grupu od 35 djevojaka i mladića – „National Art“. I čarolija se nastavlja opet. Nastavljaju se i uspjesi. Spektakli „National Arta“ su suvremena interpretacija bugarskog i balkanskog folklora. Glazba, ples, pokret, polet, balkanska predanja i legende, kostimi, svjetlo, kulise – to su sastojci koji ključaju u jednoj balkanskoj čaroliji, snažnoj i moćnoj a koju je stvorila Neška. Grupa ima više od 400 nastupa u zemlji i svijetu – Broadway, singapurski „Art festival“, Grčka, Turska, Belgija, Izrael, Italija i Makedonija.
I eto – neka se čarolija nastavi!
(Prevela Katica Brajković)