Dana 9. rujna 2024.g. napustio nas je kipar Konstantin Kostov, zamjenik predsjednika Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj. Neobična narav ovog čovjeka, koji se nikada nije predavao životnim poteškoćama, vodila ga je kroz mnogobrojne susrete s običnim i neobičnim ljudima, putovanja i mukotrpan rad na području kiparstva i restauriranja spomenika kulture. Mnogo svog vremena posvetio je glagoljici, organiziranju izložbi i zajedničkim hrvatsko-bugarskim stvaralačkim plenerima i kolonijma.
Konstantin Kostov rođen je 9. p rosinca 1943. g. u selu Odrne, općina Pordim, regija Pleven. U Zagreb je došao 1966. g., prijavio se na prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti i otprve ga položio – primljen je na Odsjeku za kiparstvo, bio je četvrti na listi od mogućih devet studenata. Po završetku svog školovanja, naš je Kosta upisao poslijediplomski studij, smjer kiparstvo i klesarstvo.
Kad je osnovao obitelj, Kosta je sa suprugom, koja je diplomirala medicinu, otišao živjeti u Komižu, na Visu. Supruga je tu počela raditi kao liječnica, a Kosta je vodio galeriju i organizirao sva kulturna događanja u gradu. Godine 1978. s obitelji se preselio u Zadar, gdje je živio sve do kraja svog života
Konstantin Kostov svoje je stvaralačke snage posvetio razvoju kulturnog života i restauriranju povijesnih i kulturnih spomenika (pročelje zadarske crkve sv. Šimuna, kupola šibenske katedrale i mnogi drugi). Figurativnu plastiku stvara od stiliziranih oblika u reljefu (Bijeli šešir, 1980., drvo) i masivne plastike. Djeluje i na području slikarstva (Autoportret, 1971., ulje), crteža (Don N, 1986., ugljen), autor je i kolaža. U sklopu umjetničko-ekološke kampanje SmećArt stvarao je instalacije od odbačenih predmeta (WTC 2000., 2001.). Samostalno je izlagao u Firenci (1968. i 1981.), Beču (1970. i 1972.), Komiži (1974. – 1976.), Eugeneu, SAD (1980.), Zadru (1983. i 2002.), Biogradu (1994.), Grožnjanu i Dubrovniku (2004.), Sofiji, Senju i Zagrebu (2005.). Sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi. Kosta Kostov ni sam nije znao koliko je spomenika i spomen-ploča napravio i koliko je restaurirao različitih zgrada u Zadru i u Hrvatskoj.
Poslovična je bila Kostina ljubav prema moru i plovljenju. Osvajio je prvo mjesto na jedriličarskoj regati Austria Cup u Lignanu (Italija) 1995. g. i regati „Joshua Slocum“ u Zadru 2005. g. Ovu je ljubav prenio i na svoje troje djece, a njegov sin Pavlebioje poznati natjecatelj u jedrenju u klasi 49er – sudjelovao je na mnogobrojnim europskim i svjetskim regatama, kao i na Olimpijskim igrama u Pekingu (2008. g.), Londonu (2012.) i Rio de Janeiru (2016.)
Kosta i njegova obitelj dugogodišnjim su prijateljstvom bili povezani sa svjetski poznatim hrvatskim moreplovcem, književnikom i putopiscem Jožom Horvatom. Godine 2005. Kosta je na bugarski jezik preveo Horvatov putopis „Besa: brodski dnevnik“, nastao je na temelju zapisa s putovanja oko svijeta jedrenjakom „Besa“ (Besa. Roman o jednom putovanju oko svijeta, Sofija, 2005., Fakel).
Naš Kosta do kraja života nije zaboravio svoju domovinu Bugarsku i bugarski jezik. S velikom radošću i voljom uključivao se u sve inicijative Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj. Osobito je mnogo držao do bugarsko-hrvatskih odnosa i prijateljstva, ovjekovječujući ih izradom spomen-ploča: na Bugarskom vojnom groblju u Vukovaru, potom spomen ploču posvećenu Antunu Jakiću u Hrvatskoj Kostajnici, vlasniku knjižare i tiskare u Zagrebu u kojoj je 1861. g. otisnuta zbirka „Bugarske narodne pjesne“ braće Miladinovih, pa Stjepanu Radiću u Zagrebu, političaru, osnivaču i dugogodišnjem lideru Hrvatske seljačke stranke, akademiku Franji Račkom u Zagrebu, piscu, povjesničaru, publicisti, političaru i velikom prijatelju bugarskog naroda, spomen-ploču Josipu Jurju Strossmayeru u Đakovu, katoličkom biskupu, teologu, meceni, istaknutoj političkoj i javnoj osobi koja je financijskim sredstvima pomogla braći Miladinovima i tako omogućila objavljivanje spomenutog zbornika, a financijski je pomagao i mnoge bugarske učenike i studente koji su se školovali u Zagrebu, napravio je i spomen-ploču prof. Stjepanu Juriniću u Samoboru, koji je bio učitelj u Bugarskoj od 1881. g., dragovoljcu u srpsko-bugarskom ratu 1885. g., utemeljitelju zoologije u Bugarskoj, rektoru Sofijskog sveučilišta „Kliment Ohridski“ 1911./1912. g., autor je i memorijalne ploče u crkvi u Lovincu u čast sv. Ćirila i Metoda i u znak priznanja hrvatskom narodu za očuvanje djela Svete braće, utemeljitelja slavenske pismenosti i bugarske prosvjete i kulture.
Zbogom, dragi Kosta! Neka ti je laka hrvatska zemlja!
Počivaj u miru, prijatelju!