Autor: Marija Ivanova •
Povijest Akademije počinje u rumunjskom gradu Braili, u listopadu 1869. g. – devet godina prije obnove bugarske države. Ne postoji nijedan sličan slučaj – da se narod u ropstvu bori za osnivanje «svenarodnog temelja za sustavnije i razumnije širenje prosvjete». Tako su prvi domoljubi formulirali svoj cilj osnivajući prosvjetno središte «Bugarska matica» 1852. g. u Carigradu. Društvo Velesa Petkovića i Neše Stojanovića bilo je kratkoga vijeka. Krajem 1856. g., opet u Carigradu, Dragan Cankov osniva «Općinu za bugarsku književnost». A bilo je pokušaja da se bugarska književna središta osnuju i u Odesi.
Nekoliko je čimbenika koji igraju odlučujuću ulogu za opstanak književnog društva osnovanog u Braili. Naime, 1869.g. Braila je postala centar bugarskih intelektualaca i revolucionara u emigraciji. Tu žive i stvaraju pisci i publicisti kao što su Hristo Botev, Dobri Vojnikov, Vasilaki Popović. Poseban je i povijesni trenutak – to je vrijeme obavijeno duhovnim slomom i gnjevom poslije pogibelji Hadži Dimitrovljeve čete, puno nade i odlučnosti, što je prinos Đakona Slobode – Vasila Levskog, koji je u porobljenoj Bugarskoj uspio izgraditi unutarnju revolucionarnu mrežu. To je vrijeme kad dvojica domoljuba – Marin Drinov i Vasil D. Stojanov sebi postavljaju za cilj okupljanje svijetom razasutih obrazovanih Bugara pa su u Brailu privukli intelektualce iz Bukurešta, Galca, Bolgrada, Gjurgeva, Kišinjeva, Beča i Odese. Od 26. do 30 rujna (po starom kalendaru) u domu rodoljubne Bugarke Varvare Hadživelčove traju osnivačke sjednice Bugarskog književnog društva. Uz aktivno sudjelovanje Ljubena Karavelova, na njima se radi na statutu novog društva, a tajnim glasovanjem je izabrano i prvo rukovodstvo kojeg su činili odbor i aktivni članovi. Prvi aktivni članovi postali su Marin Drinov, Vasil D. Stojanov i Vasil Drumev.
Osnivači Društva postavljaju si dva glavna cilja – Društvo mora ujediniti sve «obrazovane Bugare i narodne ustanove» te uspostaviti veze sa «znanjem u svijetu općenito» – sa znanstvenicima iz cijeloga svijeta. I do danas su ovo dvije Akademijine osnovne zadaće – da konsolidira napore bugarskih znanstvenika i da bude usko povezana sa svjetskom znanošću. Prve godine Društva su teške, kao što je težak i svaki novi početak. Sporovi i različita mišljenja sputavaju svaki aspekt njegova djelovanja. Usprkos kritikama, Marin Drinov ulaže mnogo energije u glasilo Društva – «Periodički časopis». Prema Drinovu, časopis je trebao odražavati postignuća bugarskih znanstvenika, popularizirati i širiti bugarsku znanost u domovini i cijelome svijetu. Brinuo se da časopis dobiju znanstvenici na sveučilištima i znanstvena društva u Pragu, Beču, Parizu, Zagrebu, Bukureštu, Moskvi. «Periodički časopis» došao je i do Britanskog muzeja u Londonu i do Kijevskog sjemeništa. Distribuira se i u porobljenoj Bugarskoj – ima ga u Trnovu, Svištovu, Šumenu i nizu drugih bugarskih gradova.
Poslije Oslobođenja Bugarske, Bugarsko književno društvo seli svoje sjedište u novi glavni grad, Sofiju. Godine 1884. osposobljena su njegova tri znanstvena dijela – povijesno-filološki, za prirodne i medicinske znanosti i za državne znanosti. Društvo je 1911. g. preimenovano u Bugarsku akademiju znanosti.
Danas se BAN bavi znanstvenom djelatnošću na gotovo svim područjima ljudskoga znanja: matematikom, fizikom, geologijom, kemijom, biologijom, tehničkom, humanističkom i društvenom znanošću.
Akademija trenutno ima 69 instituta. U predvečerje njezine 140. obljetnice proveden je međunarodni audit BAN-a. Više od 40 svjetski poznatih znanstvenika iz 16 europskih znanstvenih organizacija i 24 znanstvena središta ocijenili su je metodom koju je napravila Nizozemska akademija i koju je prihvatila međunarodna zajednica. BAN je izvrsno ocijenjena i rukovodstvo najstarije bugarske institucije ponosi se time. Ali, da bi bila ukorak s dinamikom vremena, da bi odgovorila na nove izazove, Akademiji predstoji strukturna reforma. «BAN je nacionalna vrijednost i ne smije se pretvoriti u muzejski izložak», rekao je ministar prosvjete doc. Ignatov i tako naglasio potrebu aktualiziranja i reformiranja našeg svenarodnog temelja. Prema Lisabonskoj strategiji, europska ekonomija bi se trebala promijeniti u «Ekonomiju znanja». S tim u vezi u BAN su uložene velike nade i očekivanja. Ona mora biti pokretač bugarske nove ekonomije znanja. Ona je bila i mora nastaviti biti «jedan od najvećih hramova bugarske znanosti», kako je napisano u broju 1., str, 6. «Periodičkog časopisa».
Prevela: Katica brajković