Dora Gabe, bugarska pjesnikinja,  rođena je 28. kolovoza 1888. g. u selu Harmanlik, Varnenski kotar. Kćer je Petra Gabea, doseljenika iz Rusije, publicista i javnog djelatnika. Gimnaziju je završila u Varni, upisala prirodne znanosti na Sofijskom sveučilištu, studirala francusku filologiju u Ženevi i u Grenoblu (1905. – 1906. g.). Učiteljica francuskog jezika bila je u Dobriču (1907. g.). Svoje stihove („Proljeće“) prvi je put objavila 1900. g. časopisu „Mladina“, u Šumenu. Pravi autorski prvijenac bili su stihovi objavljeni tijekom 1905. i 1906. g. u časopisima „Demokratski pregled“, „Misao“ i „Novo društvo“. Prva zbirka poezije – „Temenugi“ (Ljubice), izašla je 1908. g. Za prof. Bojana Peneva, bugarskog književnog kritičara i književnog povjesničara udala se 7. siječnja 1909. g. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća objavljivala je u Bugarskoj i izvan njezinih granica priče prikaze o problemima bugarske književnosti i o sudbini Dobrudže. Dora Gabe svoj je talent razvijala i u području dječje književnosti. Početak je bio u „Zlatnoj knjizi naše djece“, koju je ilustrirao veliki bugarski umjetnik Aleksandar Božinov iz 1921. g. Zajedno sa Simeonom Andreevim, bugarskim pjesnikom, piscem i prevoditeljem 1925. g. uredila je niz „Biblioteka za najmlađe“. Kasnije je urednica (1939. – 1941.) dječjeg časopisa „Prozorčić“. Njezine knjige za djecu od dvadesetih do šezdesetih godina 20. stoljeća omiljeno su štivo za nekoliko pokoljenja bugarske djece. Od 1917. g. do kraja svog života prevodila je s poljskog, češkog, francuskog i grčkog jezika. Dora Gabe spada u utemeljitelje Bugarskog PEN kluba (1927.) i njegova dugogodišnja predsjednica. Bila je savjetnicom za kulturna pitanja u bugarskom veleposlanstvu u Varšavi (1947. – 1950. g.). Umrla je u Sofiji 16. studenoga 1983. g.

Osim Hrvatske, u kojoj su prevedena djela Dore Gabe, spomenut ćemo još i Austriju, Argentinu, Češku, Francusku, Grčku, Kanadu, Kubu, Libanon Njemačku, Peru, Poljsku, Rumunjsku, Rusiju, Slovačku, Ukrajinu, Veliku Britaniju, Vijetnam.

МЪЛЧАНИЕ                                       ŠUTNJA

Не помня думите ти –                                  Ne sjećam se riječi –
помня твоето мълчание                              sjećam se tvoje šutnje
и стаята, запълнена                                      i sobe prepune naših misli.
със наши мисли.

Не помня образа ти                                     Ne pamtim tvoje lice
губят се чертите                                           crte se gube
в паметта ми,                                                u pamćenju,
но помня как усещах,                                  no pamtim kako sam osjećala
че си тук,                                                      da si ovdje
в широкото кресло,                                     u širokom naslonjaču,
зад теб – прозореца,                                   iza tebe prozor,
веригата на Стара планина,                       lanac Stare planine,
високото небе                                             visoko nebo
и облаче, което плува…                              i oblak koji plovi…

Ти пръв попита:                                          Ti si pitao prvi:
– Що мълчиш? –                                          – Zašto šutiš?
Отвърнах ти:                                                Odgovorila sam:
– Аз не мълча! –                                           – Ne šutim! –
Погледна ме, усмихна се                           Pogledao me, nasmiješio se
и заревото от стъклата                              i odsjaj stakla
обля лицата ни със светлина                    obasja nam lice svjetlošću!
Мълчание.                                                  Šutnja,
Препълнено мълчание                              šutnja prepuna
с любов и нежност, и доверие!                 ljubavi, nježnosti i povjerenja!

Да бяхме цял живот един до друг            Da smo cijelog života
мълчали заедно,                                        šutjeli zajedno,
не биха думите посмяли                           riječi se ne bi usudile
да ни разделят…                                         da nas rastave.

                                            (Prevela Ivana Laszowski)

Bugarsku pjesnikinju Doru Gabe poznaje cijeli svijet. Svoje je obrazovanje stekla u Švicarskoj i Francuskoj pa je predstavljala Savez bugarskih pisaca širom svijeta, kao i bugarski PEN klub, čija je bila dugogodišnja predsjednica. Putovala je mnogo, tijekom cijelog svog života – u Poljsku, Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju, Češku, Francusku, no ljubav Doru Gabe uvijek vraća u domovinu.   

Na poziv hrvatskog PEN kluba, u Zagreb su 8. i 9. svibnja 1932. g. doputovale Dora Gabe i Elisaveta Bagrjana. Dr. Ivan Esih, hrvatski publicist, leksikograf, prevoditelj i poliglot, jedan od ponajboljih poznavatelja bugarske književnosti i prevoditelj s bugarskog jezika, U “Jutarnjem listu” je 6. svibnja 1932. g. objavio kratki prikaz života i stvaralaštva Dore Gabe:

„Zagreb, 5. V. – Ovoga tjedna dolaze u Zagreb dvije prvakinje bugarskog Parnasa, gospodje Dora Gabe-Peneva i Elizabeta Bagrjana. Poslije posjeta gg. gradačkih književnika i Mirka Jelušića, gdje Sofje Nalkowske i dr. dočekat će zagrebački Pen-klub sa svom srdačnošću po prvi puta istaknute predstavnice bugarskog duhovnog života. Odlične gošće zadržat će se u Zagrebu 7. i 8. o. mj.

Poslije pjesničke generacije Ane Karime (rodj. 1871.) i Mare Bjelčeve (rodj. 1872.) zauzele su ugledno mjesto u bugarskoj književnosti: Dora Gabe-Peneva i Elizabeta Bagrjana.

Za vrijeme rata spjevala je Dora Gabe najveći dio svojih pjesama, ali ih nije mogla štampati radi nestašice papira i drugih poteškoća. Poslije rata izdala je svoju zbirku „Zemen put“ (Zemaljski put). Temeljna je ideja te zbirke kako sama autorica veli: Put žene od djetinjstva u život. Jedan dio tog ciklusa posvećen ie Dobrudži, odakle potječe ugledna autorica. Svoje doživljaje iz djetinjstva objelodanila je u svojoj knjizi „Nekoga“ (knjiga se zapravo zove „Nekada“ – ispravak D.G.) .

Sjaina je djela stvorila autorica na polju dječje književnosti. Izdala je šest zbirki dječjih pjesama, koje su u Bugarskoj postale veoma popularne, tako da se općenito misli da su narodne, a ne umjetne. Njezine se pjesme recitiraju po čitavoj Bugarskoj. Dora Gabe je predsjednica odbora koji uz pomoć ministarstva prosvjete izdaje dječje knjige. Do sada je taj odbor izdao preko 40 vrlo jeftinih (po 10 leva) knjiga za djecu iz pera prvih slikara. Na hrvatski je preveo čitav niz bugarskih priča (i izdao posebnu knjigu) Lj. Krajačić. Radi teške ekonomske krize ministarstvo je obustavilo izdavanje te kolekcije koju je zapravo osnovao bivši načelnik kulturnog odjeljenja Nikola Balabanov. Ran-Bosilek jedan od najdarovitijih mladjih bugarskih pisaca i Angel Karalijćev napisali su nekoliko izvrsnih pripovjedaka za djecu.

Dora Gabe je udova iza prvaka književne povijesti Bojana Peneva (djela mu uredjuje dr. B. Jocov). Pok. Penev oduševio je svoju suprugu za poljsku književnost, tako da je Dora Gabe prevela mnoga djela s poljskog, medju ostalim fragmentarno i „Pana Tadeusza“ od A. Mickiewicza. Prevodila je pjesme Kasprowicza, s kojim se lično poznavala. U Varšavi je držala predavanja o bugarskoj literaturi. Gdja Gabe izdala je prije nekoliko godina antologiju poljske poezije od mesijanista do Moderne, koju će naskoro proširiti na najnovije pjesnike.

Prošle godine pohodila je Gabe Prag, Brno (kamo ju je pozvao Slavenski seminar Masarykova sveučilišta) i Bratislavu. Svuda je bila veoma srdačno dočekana i svuda je održala zanimljiva predavanja. Bila je gost čehoslovačkog ministarstva vanjskih poslova. Poslije svog posjeta u Pragu, gdje ju je primio predsjednik Masaryk odlučila je prevesti nekoje pjesme slavnog Bržezine, Wolkera i dr.

Dora Gabe-Peneva poznaje sve slavenske jezike, te joj je velika ljubav prema Slavenstvu inspirirala brojne pjesme. Svoje izvanredno uspjelo predavanje o sudbini bugarske književnosti završila je ovom divnom slikom velike stvaralačke snage slavenske obitelji:

„Što bi sve mogla pružiti Rusija, odakle se radja filozofija srca, što Poljska, odakle dolazi misticizam, što Čehoslovačka sa svojom snagom kolektivizma, Jugoslavija sa finom lirikom i Bugarska sa snažnom ljubavlju prema zemlji i prirodi – kada bi se sve to slilo u jedno!“

Dva dana kasnije, 8. svibnja, „Novine“ objavljuju sljedeće priopćenje:

„BUGARSKE PJESNIKINJE U ZAGREBU. Bugarske pjesnikinje Elizabeta Bagrjana i Dora Gabe, koje su imale stići u Zagreb u subotu (7. maj); izmijenile su nešto malo raspored svoga putovanja po Jugoslaviji. One dolaze u Zagreb u nedjelju u jutro. U nedjelju i ponedjeljak razgledat će ugledne književnice grad i okolicu. Književno veče što ga priređjuje P. E. N. klub u vijećnici Komore za trgovinu; obrt i industriju, odgadja se na ponedjeljak (9. maj) u 7 sati na večer, pa se uzvanici, koji su primili pozivnice, mole, da to ovim putem uzmu do znanja. U ponedjeljak je književna večer u čast gošća P.E.N. kluba.“

U almanahu iz 1942. g. „Zagreb-Sofija. Hrvatsko-bugarska smotra“, kojeg su objavili Hrvatsko-bugarsko društvo u Zagrebu i Bugarsko-hrvatsko društvo u Sofiji također je objavljena kratka crtica o životu i radu Dore Gabe, a napisao su je još jedan dobar poznavatelj bugarske književnosti i prevoditelj s bugarskog jezika – Joza Živković (1906.-1966. g.). Autor niza publikacija o književnim i kulturnim događajima u Bugarskoj tijekom tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Člna prve službene delegacije hrvatskih pisaca, koja je Bugarsku posjetila 1942. g., a u kojoj su bili i dr. Ivan Esih, Dragutin Tadijanović, Ivan Softa, Marko Čović, Dobriša Cesarić i Antun Bonifačić.

U kolovozu ove godine navršilo se 135 godina od rođenja pjesnikinje Dore Gabe. Vjerujem da smo s iznijetom informacijom o njezinoj povezanosti s hrvatskim piscima i Zagrebom pomogli stvaranju još potpunije slike o njezinu životu i o bugarsko-hrvatskoj suradnji na području književnosti. Moramo ispraviti samo još jednu netočnost – nigdje nećete pročitati da su pjesme Dore Gabe prevedene na hrvatski jezik. Ali one to ipak jesu… Objavljujemo jednu od njih, otisnutu u zborniku „Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća“, izdavač: Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2012. g.

Djela Dore Gabe na hrvatskom jeziku objavljena su i u Antologiji svjetske lirike. (Uredio Slavko Ježić. Naprijed, Zagreb 1965. g). Iz sadržaja: Dora Gabe, Elisaveta Bagrjana, Jana Jazova; Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu. (Uredio Zvonimir Balog. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1975. g.) Iz sadržaja: Dora Gabe – Mojoj baki; list Hrvatsko slovo br. 11, Zagreb, 11.12.1998. g. – Rukovet bugarske poezije: Dora Gabe, Elisaveta Bagrjana, Penjo Penev i dr. (preveo Ivo Balentović); Javorov i dr. (prevela Vesna Parun).