Brzo i neprimjetno prošlo je desetljeće od izlaska prvog broja časopisa „Rodna riječ“, glasila Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj. I evo, danas se s ponosom prisjećamo 2003. godine, godine u kojoj je objavljen prvi broj našeg časopisa. Na prvi pogled ništa neobično. Svaka manjinska zajednica u gradu Zagrebu ima svoju tiskovinu, pa ću se pokušati prisjetiti početaka „Rodne riječi“.

Kako je znano, Bugarska zajednica je jedna od najmanjih manjinskih zajednica u Hrvatskoj, usprkos tomu što su Bugari na tlu Hrvatske prisutni još od kraja 19. stoljeća, i to u daleko većem broju. No ratne okolnosti, pritom mislim na Drugi svjetski rat, i politika bivše Jugoslavije pridonijeli su da se njihov broj drastično smanji.

 

 

Bugarsku zajednicu smo registrirali relativno kasno u odnosu na druge manjinske zajednice, napravili smo plan aktivnosti pa se prirodno ukazala potreba da imamo i svoje glasilo. Ta ideja kopkala me je par godina, sve dok nismo donijeli odluku da izdajemo časopis „Rodna riječ“. Naravno, tu našu odluku ne bismo mogli realizirati bez financijske pomoći Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. I tako, prionuli smo poslu, osmislili koncepciju i počeli s pripremama za prvi broj.

Ovdje je mjesto da se zahvalim glavnoj urednici u to vrijeme, gđi Eli Sladić, i njezinom timu za sve što su učinili da taj naš projekt uspije, pogotovo na ideji o naslovnici časopisa, koja na nedvosmislen način ukazuje na zajedništvo u povijesti bugarskog i hrvatskog naroda.

Duboko sam uvjeren da će „Rodna riječ“ još puno godina nastaviti izlaziti i time pridonositi očuvanju identiteta bugarske zajednice te informirati i popularizirati bugarsku kulturu kod hrvatskog naroda.

Na mnogaja ljeta!