Čiprovci su grad na sjeverozapadu Bugarske, smješten blizu granice sa Srbijom, a poznat po svojim prekrasnim čiprovačkim ćilimima. Što je tako jedinstveno u tim ćilimima da su po cijelome svijetu proslavili grad i njihove majstore? Istkani od vune, ručno – na tkalačkom stanu, razboju, bogato obojeni i obostrani, osebujni čiprovački ćilimi su spoj zanatstva i poezije, svjetovnog i sakralnog, povijesne tradicije i suvremenosti.
Potražimo li korijene čiprovačkog ćilimarstva, naići ćemo na neke različitosti u povijesnim izvorima. Prema jednima, ovaj zanat je s početka XVIII. st. Na drugim mjestima otkrivamo da su već palače cara Simeona i njegovih velikaša, osim kožama, bile ukrašene i čiprovačkim tepisima. Treći autori pak povezuju čiprovačke ćilime s prabugarskim doseljenicima iz Male Azije. I uistinu, riječ „шарки” (šare), kojom se i danas zovu figure na bogato ukrašenim tepisima, prabugarskog je podrijetla.
Rodni grad čiprovačkih prostirki nije to postao slučajno. Ovdje su u dalekoj prošlosti, u vrijeme Tračana, bili razvijeni i drugi obrti, poput rudarskog, zlatarskog. Nekoliko stoljeća kasnije, zlatarstvo je postiglo tako visoke umjetničke domete da su Čiprovci bili jedno od glavnih zlatarskih središta u Osmanskoj imperiji, pa su se čuvene čiprovačke šalice prodavale i izvan nje – čak u Srednjoj Europi. Grad je bio živ, bogat, prosperitetan. Bio je središte pavlina, tu su dolazili dubrovački trgovci, a doselili su se i nasljednici poznatih boljarskih, velikaških obitelji.
Ali, vratimo se čiprovačkoj školi ćilima. Za prvotne tepihe karakteristične su čiste linije, kompozicije s trokutima i četiri glavne boje – oker, ciglastosmeđa, boja tinte i zelena. Vješta tkalja znala je kako obojiti vunu – uz pomoć biljaka, lišća i kora različitog drveća. Od listova dunje dobivao se blijedoružičasti oker, od ljuske oraha – smeđa boja, od listova breskve – zelena, a indiga – plava. S vremenom, kompozicija čiprovačkih ćilima postaje složenija, motivi se obogaćuju, trokuti već predstavljaju figure – piliće, lozu, vijence, gnijezda. Počinje se koristiti i bogatija paleta boja – dodaju se crna, bijela i crvena boja.
Poslije oslobođenja Bugarske od osmanskog ropstva, čiprovački ćilimi bljesnuli su s raskošnim ornamentima, obogaćeni su pojavom kemijskih boja, pa boje postaju izražajne, intenzivne. To je vrijeme kad su naši ćilimi postali slavni u svijetu sudjelovanjem na mnoštvu izložbi po cijeloj Europi – u Antwerpenu, Bruxellesu, Londonu. Europski muzeji žurili su obogatiti svoje kolekcije primjercima ove osebujne umjetnosti. Slijedi nov razvoj čiprovačkog ćilimarstva, kad se modeli tepiha rade uz sudjelovanje umjetnika, arhitekata i dizajnera. Naglasak je na modernizaciji ćilima, kako bi oni zadržali svoje mjesto u suvremenom interijeru.
Čiprovački ćilimi su danas element interijera i životnog stila, a nekad su imali i sakralne funkcije. Stilizirani likovi na njima utjelovljavali su magične i religiozne simbole Prabugara. Rubovi na tepisima, tzv. čuvari (стражи), imali su funkciju čuvara doma i prostora na kojem su bili prostrti. Tkalje su uz vunu tkale i svoju vjeru da tepih čuva dom od zlih sila, donosi zdravlje, dobro i blagodat.
Čiprovački ćilimi luče dašak drevnih vjerovanja i ljepote, estetike i sklada. Kao nekad, tako i danas oni donose mekoću, ugodu i čarobnost. Ljepotu koja mora biti sačuvana. Nije slučajno što je 26. studenoga ove godine Unescov Međuvladin odbor za očuvanje nematerijalne kulturne baštine jednoglasno odlučio da iz Bugarske u Svjetski reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine bude upisana i „Tradicija proizvodnje čiprovačkih ćilima“.
Zagledana u prelijevajuće boje čiprovačkog ćilima, kojeg mi je moja baka ostavila u nasljeđe, očarana složenom kompozicijom njegovih figura, kao da čujem nježnu pjesmu tkalje koja je prije više od stoljeća tkala u tišini svog doma, kao da čujem pjesmu razboja. Jordan Jovkov je ispjevao pjesmu o kotačima u svojoj istoimenoj priči. Kad bi barem neki bugarski autor ispjevao i ovjekovječio pjesmu o tkalji i čiprovačkom razboju na kojem je istkala ovakvu ljepotu!
(Prevela Katica Sedlar)
