Nošnje starih Bugara… Što one znače nama, njihovim potomcima? Za jedne to su odjevni predmeti pronađeni u staroj bakinoj škrinji. Za druge – uspomena i čar iz jednog prošlog vremena, vremena spokoja, harmonije, mudrosti i dobrote.
Za znanstvenika, proučavatelja narodne kulture i umjetnosti, nošnje su složen sustav znakova koji određuju mjesto i ulogu čovjeka u društvu; oznaka spola, uzrasta, obiteljske i rodne pripadnosti. Za umjetnika nošnje su nadahnuće, proisteklo iz prekrasnih kombinacija boja i oblika; nadahnuće pretvoreno u minijature, freske, slike… Za čovjeka koji se bavi modnim dizajnom, nošnje su poput izvora žive vode, iz kojeg crpi ideje za krojeve, kompozicije, ukrase za suvremenu odjeću. Za stranca – putnika po bugarskim zemljama od XV. stoljeća nadalje, sve do današnjih posjetitelja muzeja i smotri folklora, nošnja budi ushit svojom ljepotom i raskoši. Predstavnici modernog industrijskog svijeta impresionirani su ručnom izradom ove bugarske odjeće. Pređa konca, tkanje platna, krojenje i šivanje odjeće, bojenje konca i bogati vezeni ukrasi, sve je to rad bugarske žene.
2. Svečana zimska ženska nošnja – selo Čiren, Vračansko, dr. pol. XIX. st.
Nošnje starih Bugara… Što su značile onima koji su ih stvarali? Svijetu Bugara iz minulih vremena, svijetu u kojem su u jednu i nedjeljivu cjelinu sabrane vrijednosti i vrline kršćanske vjere i razmišljanja, proizašle iz daleke davnine, nošnja je velika čast. Odjeća nije samo vještina i simbol, ona je svetinja, tako kao što su svetinje kućni oltar, ognjište, gumno, zemlja, crkveni hram… Prema narodnom vjerovanju, pređenje, tkanje, krojenje, šivanje, vezenje ili sve ono povezano s izrađivanjem nošnji mora započeti lijepog dana i u lijepo vrijeme – ponedjeljkom i četvrtkom, prije izlaska sunca, u vrijeme punog Mjeseca. Strogo je bilo zabranjeno da se žena laća posla u vrijeme velikih crkvenih blagdana, nedjeljom i u vrijeme od Božića do Bogojavljenja. Nepridržavanje ovih zabrana dovodi do zla i uništenja ne samo onog koji ne vodi računa o zabranama, nego i cijele seoske zajednice. U svijesti Bugara, odjeća je prepuna osobite čarobne moći i snage. Ona pokriva ljudsko tijelo i prisajedinjuje se, spaja se, ona i čovjek postaju jedno. S pojedinim dijelovima nošnje mogu se bacati uroci kojima se uništava ljubav i tijelo. Posebni rituali, poput posvećenja odjeće u crkvi, škropljenje svetom vodom, kađenje tamjanom i biljkama, stavljanje na vagu i drugo, imaju cilj da se odjeća pročisti i da onima koji je nose osigurava dobro i sreću. U patrijarhalnom svijetu Bugara stroge su odredbe u odnosu na nošenje odjeće i češljanje kose. Odanost tradiciji određuje i tradiciju nošnji, jer odjeća, kao čovjekov izvanjski biljeg, ima za cilj ne da ga razlikuje, nego da bude kao i drugi, da bude dio zajednice koja mu daje snagu.
4. Svečana ženska nošnja – selo Enikoj, Uzunkjuprijsko, dr. pol. XIX. st.
Bugarska narodna nošnja impresionira svojim bogatstvom i raznolikošću. Razlog tim nebrojenim oblicima nije samo u činjenici što potječe iz različith mjesta i tradicija, nego i zbog toga što sadržava obilježja roda i plemena – Tračana, Slavena, Prabugara, koja su sudjelovala u stvaranju bugarskog naroda, što je ostalo zapečaćeno iz tih davnih vremena i stoljećima dalje i prenošeno i mijenjano.
6. Svečana zimska ženska nošnja – selo Izvor, Radomirsko, dr. pol. XIX. st.
Karakteristične boje bugarske nošnje su bijela, crvena i crna. U narodnoj svijesti bijela boja se povezuje sa čistoćom i nevinošću, sa svetim i plemenitim. Crvena boja je boja krvi, sunca i života, muškosti, a crna se veže uz prastara vjerovanja i kult Božice Majke, zemlje i plodnosti. Magiju nošnji čini sklad uzoraka – vezova i ukrasa, koji iz njih struje; u blještavilu srme, dukata, šljokica i perli koje krase odjeću; u neobičnim oblicima napravljenima od gajtana i vrpci.
8. Svečana ženska nošnja – grad Debar, kraj XIX. st.
Ženske nošnje svoj konačni izgled i cjelinu dobivaju s ukrasima za glavu. U tradicionalnoj bugarskoj kulturi djevojke ne pokrivaju kosu, što je znak njihove slobode. Njihova je kosa ispletena u mnoštvo pletenica i urešena cvjetnim vjenčićima, ukrasnim trakama, vunenim gajtanima, perlama, dukatima i ukrasima od školjki. Udate žene kosu pokrivaju kapama i maramama, tkanima i vezenima, u bojama usklađenima sa svim ostalim dijelovima nošnje.
10. Svečana muška nošnja, selo Čiren, Vračansko, sr. XIX. st.
Odjeća Bugarki nije samo bajkovita slika, ona i miriše – a mirišu kitice bosiljka i zdraveca, smilja i ruža, jabuke i dunje koje nose s odjećom. S nošnje dolaze i nježni zvukovi, jer ženski nakit – lančići oko čela, naušnice, ukrasi na kapama, držači kapa, privjesci, kopče, narukvice, ogrlice… zvone pri svakom pokretu, koraku, plesu…
Nošnje starih Bugara… koje se čuvaju u muzejskim zbirkama, oblače na smotrama folklora, oživljavaju na odjeći narodnih pjevača i plesnih ansambala, nadahnjuju suvremene modne kolekcije… dio su onog nasljeđa koje nas čini Bugarima i daje nam snagu da napredujemo.
(Prevela Katica Sedlar)
Čarolija bugarskih narodnih nošnji, II dio >
——————————————————————————————
*Ilustracije iz „Bugarske narodne nošnje“, Veska Borisova, Anita Komitska, Etnografski muzej pri Bugarskoj akademiji znanosti.
——————————————————————————————