Autor o ustroju Rječnika:
Uvidom u bugarsku i hrvatsku leksikografiju može se uočiti da do sada nije u tim dvjema slavenskim zemljama objavljen nijedan bugarsko-hrvatski ni hrvatsko-bugarski rječnik. Ovaj bugarsko-hrvatski rječnik sadržava 30.800 leksikografski obrađenih bugarskih leksema i može za neko vrijeme zadovoljiti kulturne, znanstvene, prevoditeljske, turističke, privredne i ine bugarske i hrvatske potrebe.

Nakon kraćega uvoda veći dio rječnika sadržava leksikografsku obradu bugarskih natuknica tako da je iza svake navedena morfološka vrsta kojoj određena riječ pripada. Iza imenica redovito je kraticom navedena i gramatička oznaka kategorije roda (m., ž., s.). Bugarski jezik nema kao drugi slavenski jezici deklinabilni sustav. Imenice tako imaju samo dva oblika, jednim oblikom se označava jednina, a drugim množina. Padežni odnosi se izražavaju odgovarajućim prijedložno-imeničkim izrazima. Iako pridjevi imaju oblike muškoga, ženskoga i srednjega roda, kao natuknice navođeni su zbog ekonomičnosti samo oblici muškoga roda. Glagoli su u rječniku predstavljeni prezentskim oblikom jer u bugarskom jeziku nema infinitiva. Kategorija vida bugarskih glagola dosljedno je prenesena u hrvatskom opisu glagolima nesvršenoga ili svršenoga vida. Glagolske imenice značenjski zadržavaju nesvršeni ili svršeni vid glagola, ali su zbog morfoloških obilježja te imenice osamostaljene i tretirane kao i sve druge imenice s gramatičkim oznakama roda i broja.

Umjesto navođenja uz svaku natuknicu izgovornoga (fonijskoga) ostvaraja ovdje se zbog ekonomičnosti daju osnovna obilježja bugarske fonetike. Bugarski pravopis je morfonološki što pak znači da u jednoga dijela riječi između fonijskoga i grafijskoga ostvaraja fonema postoje određene fonološke razlike zbog čega se bugarski fonemi često ostvaruju kao tipična realizacija drugoga fonema, pogotovu zbog artikulacijsko-akustičkih asimilacija.

Imajući u vidu uporabitelje ovoga rječnika, bugarske natuknice nastojalo se oprimjeriti frekventnijim dvočlanim i višečlanim frazama, frazemima i terminima. Većina oprimjerenja je preuzeta iz rječnika standardnoga bugarskoga jezika (Български тълковен речник) u izdanju naklade “Наука и изкуство” 4. izd. (Sofija, 2012.). Autor se u pisanju bugarsko-hrvatskoga rječnika najviše oslanjao ne samo na suvremeni rječnik bugarskoga standardnoga jezika, nego i na dvojezičnike: bugarsko-češki, bugarsko-ruski i bugarsko-srpski, koji su navedeni u Literaturi na kraju knjige. Nakon glavnoga dijela slijedi nekoliko manjih rječnika, i to: rječnik bugarskih frazema i njihovih hrvatskih istoznačnih prevedenica, rječnik bugarskih zemljopisnih imena i njihovih hrvatskih istoznačnica, rječnik bugarskih kratica, kratka gramatika bugarskoga jezika i na kraju popis knjiga i članaka, korištenih pri izradi ovoga rječnika.