OPROŠTAJ
Ne plači, majko, ne tuguj,
što hajduk, eto, postadoh,
hajduk, majko, buntovnik,
što tebe jadnu ostavih
za prvim čedom da žališ!
Već kuni, majko, proklinji
taj turski crni udes naš,
što sve nas mlade odagna
u gorku zemlju tuđinsku –
da po njoj jadni lutamo
od nemila do nedraga!
Ja znam, da tebi mio sam,
i mlad da mogu poginut,
ah, sutra, kad se zaputim
bijelim, tihim Dunavom!
No kaži, što da učinim,
kad si me, majko, rodila
sa srcem muškim, junačkim;
to srce, majko, ne može
podnosit tursko bjesnilo
na ognjištu očevom.
…………………………
O, majko moja, junačka!
Prosti i ostaj zbogom sad,
već uzeh pušku na rame
i hitam na zov narodni
protiv dušmana pogana.
…………………………….
Družina kreće, odlazi,
strašan i slavan taj je put:
ja mlad ću, možda, poginut…
No… dovoljna je nagrada, –
ako kad reče narod moj:
za pravdu, eto, umrije,
za pravdu i za slobodu…
Preveo Josip Velebit
HADŽI DIMITAR
Živ je on, živ je! Na Balkanu,
obliven krvlju leži i stenja,
Na prsima ima duboku ranu,
po muškoj snazi junak najveći.
Na jednu stranu bačena puška,
Na drugu – prelomljeni mač.
Oči mu gasnu, glava se ljulja,
usta kunu svemir cijeli.
………………………………
Žetva je sada… Pojte, robinje,
čemerne pjesme! Grij i ti, sunce!
U zemlji ropskoj eto već gine
i taj junak… No, zašuti srce!
Tko za slobodu boreć se zgine,
on ne umire! Za njim tuguju
Zemlja, nebesa, zvijeri, planine,
Pjevači pjesme o njemu pjevaju.
Danju mu hladak pravi orlica,
i vuk mu krotko ranu liže,
Sokol, junačka ptica,
i on se brižno nad bratom, junakom, diže.
Nastade večer – mjesec zaruji,
ospu se zvijezde na nebeskom svodu,
Šuma zašumi, vjetar zahuji –
Hajdučku pjesmu Balkan pjeva.
……………………………………………
No već sviće! Na Balkanu
junak leži, krv mu teče,
vuk mu ljutu ranu liže,
a sunce žarko peče i – peče.
Preveo Ivo Balentović
MOJA MOLITVA
„Blagoslovljen Bog naš…“
O moj Bože, pravi Bože!
ne ti na nebesima,
već u meni što si, Bože,
u srcu i u duši…
Ne ti koga naglas hvale
redovnici i popovi,
i komu svijeće pale
pravoslavni skotovi;
Ne ti što si napravio
Muža i Ženu od blata,
a čovjeka ostavio
da robuje i gine;
Ne ti što si pomazao
careve, pape, patrijarhe,
a u bijedi ostavio
moju braću siromahe;
Ne ti koji učiš roba
da trpi i moli,
i hraniš ga sve do groba
samo nadanjima golih.
…………………………..
Već ti, Bože, uma svetog,
zaštitniče svih robova,
čiji dan će slaviti
svi narodi, vojska nova.
Ulij svakome, o, Bože,
ljubav živu za slobodu –
da se bori tko kako može
s dušmanima naroda.
Učvrsti i ruku moju
da kada ustane rob,
u junačkom ljutom boju
da nađem svoj grob!
Ne ostavljaj da uvene
bujno srce u tuđini,
i glas moj da prođe
tiho kao kroz pustinju!…
Prevela Marijana Bijelić