Autor: Eli Lazarova Sladić •

Znate li koji je najnoviji skijališni centar u Bugarskoj, koji se ubrzano razvija? Pokušajte odgonetnuti: grad ima status autentičnog naselja s međunarodnim značajem za gospodarski turizam. Sto i pedeset kulturnih spomenika, specifični preporodni ugođaj, bogato kulturno-povijesno nasljeđe, sačuvan folklor i obrti, autentična kuhinja, mnoštvo malih, uređenih, udobnih hotela i restorana u tradicionalnom stilu – sve je to u zagrljaju najljepše bugarske planine – Pirin.

To nije samo jedan mali, lijepi gradić. Atmosfera koja njime vlada ne može se usporediti s nijednim drugim mjestom. Jedva da ste negdje vidjeli takva vrata i zidove od oblog kamena, sigurno niste čuli takve muške glasove, niti ste mogli zamisliti da postoje takve ženske nošnje. Lokalni govor je melodičan, teško razumljiv, a jela – autentična. Nitko ne bi mogao prigovoriti jakim vinima – ponosu mještana.

U tom gradu ljudi su posebni. Izuzetno su praktični i na život gledaju svojim očima ne zamarajući se svjetskom jurnjavom. Preko visokih zidova, koji ograđuju njihove kuće, iz vanjskoga svijeta puštaju samo ono što sami izaberu.

Od dolaska prvih doseljenika u podnožje Pirina, po procjeni arheologa, dijeli nas 3500 godina. Njihove tragove prekriva debeo sloj zemlje i šume. Snježne mećave, klisure i stjenoviti vrhovi ojačali su mjesne stočare i njihovu djecu, i u njima razvili izdržljivost, požrtvovnost i asketizam. To mjesto je za njih bilo surovo, ali i sveto. Planina se pretvorila u mit koji se prenosio s koljena na koljeno kao očeva imovina.

U drugom tisućljeću poslije Krista zaseoci se ujedinjuju u jedno naselje i formiraju današnji grad. Tako su se uspjeli zaštititi od azijskih okupatora i tijekom sljedećih sudbonosnih stoljeća, stanovnici su se proslavili kao nepokorni i hrabri Bugari.

Slava ovoga grada nije u bitkama protiv okupatora, koliko god njegovi stanovnici bili hrabri. Ponos i nacionalna zasluga su književnost, umjetnost i obrt, koji su se razvili posljednjih 300 godina. Ovdje su rođeni mnogi veliki Bugari, čija su imena zapisana u nacionalnoj i svjetskoj povijesti. Među njima je i patrijarh novog bugarskog obrazovanja i prosvjete, autor prve bugarske gramatike – Neofit Rilski. To je rodno mjesto i jedinog Bugara, nositelja Međunarodne nagrade za mir, svjetski priznatog pjesnika – antifašista Nikole Vapcarova. Možda ne toliko poznato, no ne i manje važno je ime Tome Višanova-Molera – osnivača mjesne umjetničke škole, poznate i izvan granica zemlje.

Osim turističke sezone tokom cijele godine, za grad su karakteristični praznici lokalne tradicije, koji se održavaju u svibnju, u trajanju od tjedan dana, u starome dijelu grada. Nezaboravna turistička atrakcija je i originalni piknik – odlazak u okolicu, s bogatim folklornim programom i prijevozom na seoski način – kolima i konjima.

U tom gradu ne živi samo tradicija. Svakoga ljeta ulice su pune mladih, a zrak ispuni glazba. Tradicionalni jazz-festival privlači sve više izvođača i ljubitelja iz cijeloga svijeta, a tople ljetne večeri omogućuju nastupe na otvorenoj sceni s koje zvuci jazza dopiru sve do veličanstvene planine.

Dobrodošli u grad Bansko.

(Prijevod: Ana Vasung)