Diplomski rad Nikole Atanasova – Simfonija br. 1 u g-molu prva je bugarska simfonija. Ali godinu dana prije, 1911. g., za vrijeme studiranja Atanasov je skladao i Prvu bugarsku sonatu za klavir. Tako je grad Zagreb zauvijek ušao u povijest bugarske glazbe.

Godine 1912. u Zagrebu jedan bugarski mladić piše svoj diplomski rad. Ali, umjesto riječima, rad je napisan notama, a mladić je Nikola Atanasov Kitanov. Rođen je 25. listopada 1886. godine u gradu Kjustendilu i podrijetlom je iz skromne radničke obitelji. Njegova majka bila je po prirodi jako muzikalna, zaljubljena u bugarske folklorne pjesme, žena koja snažno podržava svog marljivog sina i usmjerava ga ka glazbi.

Nakon završetka Pedagoške škole u rodnom gradu, godine 1906. Nikola Atanasov dolazi u Zagreb. Tu dobiva veliku priliku upisati Glazbenu školu Hrvatskog glazbenog zavoda (Tonschule des Agramer Musikvereines), te učiti kod velikih hrvatskih skladatelja i glazbenih pedagoga – Franje Dugana (diplomirao u Berlinu), Vjekoslava Rosenberga-Ružića (diplomirao u Beču), Ćirila Juneka i Vaclava Humla (obojica češkog podrijetla, diplomirali u Pragu).

Diplomski rad Nikole Atanasova – Simfonija br. 1 u g-molu prva je bugarska simfonija. Ali godinu dana prije, 1911. g., za vrijeme studiranja Atanasov je skladao i Prvu bugarsku sonatu za klavir. Tako je grad Zagreb zauvijek ušao u povijest bugarske glazbe. Nije slučajno što je predsjednik Nacionalne zajednice Bugara u Hrvatskoj Raško Ivanov dodao Prvoj bugarskoj simfoniji nadimak – Zagrebačka. Prvu bugarsku simfoniju, u glazbenom izrazu kasnog romantizma, prvi put je predstavljena zagrebačkoj publici 25. lipnja 1912. godine, a pred bugarskom publikom prvi ju je put izveo 18. siječnja 1918. g. Gardijski orkestar pod ravnanjem maestra Georgija Atanasova, na sceni Vojnog kluba u Sofiji.

 

Link: prilog BNT (Bugarske nacionalne televizije) >

 

Ujesen 1912. g. mladi glazbenik Nikola Atanasov napušta Zagreb i vraća se u Bugarsku. Radi kao učitelj u Staroj Zagori (1912. – 22. g.), Plevenu (1915. g.) i Sofiji (1922. – 24. g.). Od 1923. g. predaje na Državnoj glazbenoj akademiji, a od 1929. je profesor teorijskih glazbenih predmeta te radi na Akademiji punih 29 godina – do svog umirovljenja 1958. godine!

Godinu 1929. Nikola Atanasov zabilježio je u svom životopisu kao godinu jednog značajnog umjetničkog uspjeha. Naime, te je godine skladao svoje najpoznatije i najizvođenije djelo – Trio za violinu, violončelo i glasovir.

Od 1934. do 1937. godine Atanasov je rektor Državne glazbene akademije. Njegovo glazbeno stvaralaštvo, u kojem prevladavaju skladbe za orkestar, bogato je i raznoliko. Autor je tri simfonije; dvije uvertire i glazbene slike “Dojčin vojvoda”; pet spletova bugarskih narodnih pjesama; tri suite i tri valcera; poznatih vojnih koračnica („Vama”, „Očekivani dan”, „Koračnica 13. pješačke Rilske pukovnije”), velikog broja solo pjesama i pjesama za zbor; napravio je oko 500 obrada i orkestracija uvertira, himni, pjesama stranih autora itd.

Nikola Atanasov, autor Prve bugarske simfonije (Zagrebačke), istaknuti skladatelj i glazbeni pedagog, umro je u Sofiji 30. rujna 1969. godine.

 

(Preveo: Lazar Glasnović)